Tko je bio Ante Jagar?

A+ A A-

Tko je bio Ante Jagar?

ANTE JAGAR (1867 – 1899) ANTE JAGAR (1867 – 1899)

Svećenik, rođen u Novskoj 7. Studenog  1867, gdje je i umro 5. Listopada 1899. U 32. godini života bolujući od tuberkuloze.

 

U arhivu i biblioteci župnog ureda sv. Luke u Novskoj nije sačuvano niti jedno Jagarovo djelo – ali se može pretpostaviti da ga je župna biblioteka posjedovala, to više što je krajem 1892. godine Luka Žiljar postao upravitelj župe sv. Luke a od 1895. i novljanski župnik koji je bio ne samo vrstan svećenik nego i pisac te političar – zaslužan za tadašnji kulturni, prosvjetni i društveni život Novske, a imao je i bogatu privatnu i župnu biblioteku od koje se znatan dio sačuvao i do danas. Fotografija Ante Jagara, koja se čuva u Arhivu Nadbiskupije zagrebačke na Kaptolu – kao jedini predmet iz Jagarove ostavštine.

O mladim danima i školovanju Ante Jagara u Novskoj i Zagrebu ne zna se ništa određeno. Jedini podatak do kojeg se može doći je taj – da je Jagar 1886. kao učenik sedmog razreda sjemenišne gimnazije na popisu „izvanrednih članova“ Zbora, te da ga se od 1888, kada je student prve godine filozofsko-teoloških studija na zagrebačkom Bogoslovnom fakultetu, vodi u evidenciji „redovnih članova“ i da kao takav ostaje na popisu članova Zbora sve do 1892, kada je bio zaređen za svećenika.

Početkom kolovoza 1892. mladomisnik Jagar odlazi u Novu Gradišku i u novogradiškoj Spomenici župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije zabilježen je njegov dolazak za kapelana i katehetu.

Jedino svoje pjesničko djelo, sabrane prvence od 1888. Do 1895. godine Ante Jagar je kao „bogoslav“ objavio 1895. u nakladi i tiskari M. Bauera u Novoj Gradiški pod naslovom „Vjeri  i domu“.  Na početku zbirke je posveta u stihu:

„Vama – mila braćo moja,
Pod stijegom Krista što ste,
Koji hrabri usred boja
Za dom – vjeru potekoste;
Vama dični borioci
Za pravice roda svoga,
Vama slavni pregaoci
Čistog duha Hvatskoga,
Prve ove uzdisaje
Vama na čast pjesnik daje.“

Devetnaest pjesama uvrštenih u tu zbirku Jagar je od 1888. do 1895. objavio u nekoliko listova: „Vrhbosna“, „Katolički list“, „Obzor“, „Crv. Hrvatska“ i „Glasnik biskupije đakovačke“. Tri svoja prepjeva (prijevoda) stranih pjesnika objavio je u tom vremenskom periodu u „Katoličkom listu“ i „Vrhbosni“.

Devet godina poslije, i šest godina nakon Jagarove smrti, Ante Petravić je 1905. Opširnije pisao o Jagarovoj poeziji u studiji o hrvatskoj lirici i pjesnicima pod nazivom „Studije i portreti“, imajući Jagarove sabrane prvence u „Vjeri i domu“. U toj studiji (str. 194.209) Petravić je hrvatsko čitateljstvo i književne kritičare upozorio na vrijednost i specifičnost poezije Ante Jagara osvrnuvši se posebice na marijansku tematiku.

Inače, zbirka prvenaca Ante Jagara „Vjeri i domu“ jest religiozne poezije koje krajem 19. stoljeća ima vrlo malo u hrvatskoj književnosti – premda su gotovo svi pjesnici u svojim pjesmama spominjali Boga ili zazivali njegovu pomoć – ali rijetko je koji pjesnik odabrao baš religioznu tematiku. Ante Jagar se prvi posvetio religioznoj poeziji, a „Sonetni vijenac“, posvećen Mariji, na visokoj je umjetničkoj razini – i prvi oveći niz pjesama u salvu Majke Božje u novijoj hrvatskoj književnosti 19. stoljeća.

Ante Jagar je u Zagrebu i prvi urednik časopisa „Kršćanska škola“ i člankopisac iz područja kateheze i duhovnih razmatranja.  S tog područja izdaje i tri zasebne knjige tiskane u Zagrebu. Prva knjiga „Ne ću psovati niti proklinjati“ (1897) doživjela je iste godine dva izdanja, godine 1898. treće a 1899. i četvrto prošireno izdanje u vlastitoj nakladi iz tiskare Antuna Scholza. Prvo i drugo izdanje te knjige tiskala je Dionička tiskara u Zagrebu.

Godinu dana poslije, 1898., Ante Jagar u vlastitoj nakladi kod tiskare Antuna Scholza u Zagrebu objavljuje i druga dva djela s područja kateheze i duhovnih razmatranja: „Vraćanje i gatanje“ i „Spasi dušu svoju“. Kao i prethodna, i te dvije knjige tiskane su s dozvolom zagrebačkoga nadbiskupskog ordinarijata.

Poslije Orubice Ante Jagar je premješten za duhovnika na Psihijatrijsku bolnicu u Stenjevcu te za katehetu na samostanskoj školi sestara sv. Vinka Paulskoga (milosrdnice) u Frankopanskoj ulici. Svoj kratki životni, svećenički, pjesnički i spisateljski vijek Ante Jagar u 32. godini života završava 1899. u obiteljskoj kući u današnjoj Osječkoj ulici u Novskoj. Umire od tuberkuloze.

Tekst napisao Željko Voborski

Prijavite se za Newsletter knjižnice





Joomla Extensions powered by Joobi